Već prilikom otvaranja prvih stranica knjige Požuri i izmisli grad, ove divne priče postaju naše bliske suputnice, nezaboravne pjesme koje nam odzvanjaju u mislima dok odrađujemo život kao obavezu. Lejla Kalamujić nas obavezuje na posve dnačin, rečenicama koje bude i podsjećaju da je jedno od najvažnijih životnih postignuća ne naviknuti se na svakodnevnu okrutnost, na cinizam svijeta i pravila koja ne osjećamo kao naša. Prilično je sigurno da je to jedini način da se uspasi ono malo što je “dovoljno da život proljepota”. U Lejlinim pričama sačuvano je umorno i povrijeđeno, ali golemo srce grada koje kroz knjigu raste, ekspandira i neizbježno urasta u svoje čitatelje. Lejla nas povezuje s tuđama zavojem kojim se povijaju novorođenčad i ranjenici. Spleteni, umotani u te rečenice, emotivno razgoljeni pa zaštićeni njihovom blagom i nepokolebljivom, mudrom hrabrošću, mi smo ponovo spremni graditi grad, izmisliti sebe. Olja vić Ivančević Voz kojim idem dalje dolazi za pola sata. Čekam na klupi, dok pored mene drijema sklupčana tigrasta mačka. Samo joj se vrh repa malo pomjera. Milkim je po glavi, ko zna, možda se još jedino u njenom snu atko odmara od nemira. Iza pruge je livada, možda ću jednom na nekoj sličnoj sjesti da otpatim ovaj svijet jednom zasvagda. A ti? Ne znam kad i kuda, ali otići ćeš. Još ćeš sretati onih koji dijele ljude na naše i vaše. Tako je to sa sva granica. Ali tebi to više neće biti važno, jer tad ćeš hodati svijetom svjesna da nisi ničija. Lejla Kalamujić rođena je 1980. godine u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je diplomirala filozofiju i sociologiju.orica je zbirki priča Anatomija osmijeha, Zovite me Esteban i Požuri i izmisli grad. Pored toga, objavila je i zbirku drama pod nazivom Šake pune oblaka. Priče i drame su joj prevedene na nekoliko stranih jezika.