Naučena je da živi samo na jedan način, usamljeno i kao lovac. Nije ona lovila životinje, i ono što je upoznala u svome životu puno je gore od najkrvoločnije životinje koju ljudsko biće može zamisliti. Kris je odrasla uz samohranu majku koja je putovala svijetom u potrazi za natprirodnim i čudnim stvarima. U svojih dvadeset i sedam godina vidjela je svašta, a puno toga je često znala poželjeti da može zaboraviti. Uvijek je pokraj sebe imala neke čudne učitelje, a putujući svijetom učila je jezike lakše nego bilo koje drugo ljudsko biće. U njezinom su životu prevladavala čudovišta koja su je proganjala i u snovima, demoni koji su hodali među ljudima, krvopije koje nisu izlazile samo noću kako se to u izmišljenim pričama pisalo, blage vile koje nisu ni malo blage. Svi su se oni uklopili u ljudsku rasu kao da tu pripadaju, ali zapravo su posve slučajan eksperiment i djelo samoga čovjeka. Svjesni njihovog postojanja, i vjernici su govorili da su takva bića kazna od Boga. Među svim tim natprirodnim, mističnim i za većinu ljudi izmišljenim bićima, Kris je na svojoj strani imala samo izgubljene duše koje lutaju zemljom i vukodlake, među kojima je našla prijatelje, i s kojima je stalno bila u vrtlogu vječne borbe dobra i zla.