Takozvani “Bolnički dnevnik” donosi Guibertova intimna opažanja tijekom tri tjedna boravka u bolnici, kojim se suočava sa svojim strahovima od AIDS-a i citomegalovirusa zbog kojeg mu prijeti sljepilo. U milozvučju medicinskih pojmova i kratica, pomnim bilježenjem bolničke svakodnevice i vlastitog iskustva s ciljem procjene mogućnosti preživljavanja traume, Guibert progovara o gorčini bolovanja od AIDS-a u vakuumu hladnoće bolničkih i ljudskih odnosa.