Usred kaosa libanonskoga građanskog rata Pavlov, sin kršćanskoga grobara, nakon iznenadne smrti svoga oca morat će i ne sluteći preuzeti njegov posao, ali ne onaj redovni, grobarski, već osobe od povjerenja Društva paklenog plamena. Ovo tajnovito Društvo vjeruje u vatru, a ne u zemlju i brine se o svima koji ne žele biti pokopani na klasičan način, o svima koji su daleko od religija i rata.
Pavlov, opsjednut starogrčkim tragedijama, ne želi biti dijelom rata, ni svoje obitelji opsjednute bogaćenjem. On je heroj moćan poput Antigone koji samo želi dostojno pokopati svoga ljubimca. On je onaj koji se suprotstavlja uobičajenim normama, koji prezire rat i žudnju za osvetom. Kroz niz avantura u kojima se smjenjuju groteskni likovi, šverceri, vladari rata, ubojice, seksualne orgije... Rawi Hage vodi nas gore-dolje poput najžešćeg vrtuljka, neprestano postavljajući pitanje kako živjeti sa smrću, a ne od smrti. Roman Bejrutsko Društvo paklenog plamena stalno, kako to i čini najbolja i najprimamljivija književnost, miješa eros i thanatos, komediju i tragediju, on je preslika života veća od života i smrti. Bejrutsko Društvo paklenog plamena politički je i društveno subverzivan roman, eksplozivna mješavina u kojoj samo istinski antiheroj može ostati moralnom vertikalom.
“Moćno... Hageov je roman žustar, nadrealan i često komičan zaron o preživljavanju apsurdnog nihilizma rata.” – Publishers Weekly
“Bejrutsko Društvo paklenog plamena ima kinetičku energiju plesača... Apsurdna količina smrti obojena je Hageovim potpisom punim crnog humora i stilske razigranosti.” – Toronto Star
“Rawi Hage jedan je od najvećih književnih talenata zbog svoje svježine, jezive liričnosti, smjelosti, emocionalne suzdržanosti, intelektualne dubine, osjećaja za povijesno, politički subverzivno i beskompromisne suosjećajnosti.” – The Globe and Mail
“Većina pisaca ili su odlični stilisti ili pripovjedači, a Hage je nedvojbeno oboje.” – The Guardian
“Rawi Hage u Bejrutskom Društvu paklenog plamena služi se svojim mnogobrojnim talentima kako bi kroniku rata i nemilosrdne smrti pretvorio u provokativnu zabavu.” – New York Times