Svi se svakodnevno mijenjamo. No je li moguće promijeniti se do te mjere da te i bližnji jedva prepoznaju, može li se ta mijena dogoditi u kratkome roku i što sve ona podrazumijeva – promjenu izgleda ili cijele osobnosti? Irena Tot mlada je uspješna žena u ranim tridesetima, no duboko je nezadovoljna svojim životom te odluči promijeniti se, ali za to joj ne trebaju pripravci ni knjige o samopomoći, nego samo čvrsta volja i želja da postane druga i drugačija, da u sebi probudi onu djevojčicu, onu snagu koju je nekada imala, a koja se putem zagubila. Eksperiment Irene Tot nije samo priča o djevojci, priča je to i o njezinoj obitelji te o potrazi za ljubavlju, koju će doživjeti s nekim s kim se najmanje nadala. Priča o narančastome mačku Alfu, Ireninu neprilagođenom bratu Filipu te njihovim roditeljima, ambicioznoj, hladnoj majci i mekanome ocu koji ipak odluči potražiti sreću s drugom ženom.
Je li promjena moguća, trebamo li je se bojati, kamo će nas ona odvesti, jesu li nam sve mogućnosti otvorene ili smo zarobljeni u svojim predrasudama, obiteljskim i društvenim normama, samo su neka od pitanja na koja intrigantan, uzbudljiv i napet prvi roman Korane Serdarević pokušava odgovoriti.
Eksperiment Irene Tot dirljiv je, snažan, hrabar i provokativan roman o najdubljim pitanjima svakoga čovjeka, roman koji rastvara junakinju i pokazuje da se promjene ne trebamo bojati, već da u nju trebamo beskompromisno i hrabro kročiti.
“Mogu bilo što. Na stubištu svoje zgrade susrećem Anu, susjedu koja je nedavno rodila, udana je i dobro zaposlena. Pozdravlja me uvijek punih ruku, dijete joj se migolji pod prstima, na kolicima vise vrećice s hranom, suprug joj puno radi, dolazi kasno, ona spava malo, ali proći će, to je samo period, a dijete je blagoslov. Ana ne može bilo što, ona mora točno ovo. Meni je bolje nego Ani. Ja sam Irena. Odbila sam biti Ana i promijenila sam se toliko da me poznanici na cesti više ne pozdravljaju. Gotovo nitko me ne prepoznaje. Sada, kad sam već crnokosa, mršava i tamnoputa, zbog posla u stranoj tvrtki postala sam i niža nego ranije. Sva sam se usitnila, ovako slobodna i sama. Još imam novca. Mogu bilo kamo. Ne znam kamo bih.”