Daniel Beker, enigmatičar, slučajem je postao nastavnik u Jugoslavenskoj dopunskoj školi u Londonu. Na tom se poslu, iako ga učenici obožavaju, ne snalazi najbolje, jer se od njega očekuje da bude vjeran socijalističkom sistemu. On, naivan, samo želi dati najbolje svojim učenicima, ne shvaćajući što se sve može dogoditi. Njegova supruga ambiciozna je i snažna žena čiji je san ostvariti karijeru u bankarskom svijetu, dok Daniel sanja vlastiti dom, kuću pokraj Zagreba, te ga ona podržava u nastojanjima da se vrati u domovinu, da njoj ne smeta.
Junake Kuće prepoznajemo kao svoje roditelje, djedove ili bake, heroje svakodnevice preko kojih se prelama povijest. Gradnja kuće, itekako stvarno opisana, s makinacijama i kašnjenjima, s humoresknim elementima, nesposobnim majstorima i brojnim mešetarima, nikako da se dovrši i uspije, kao ni gradnja jednog boljeg društva.
Ludwig Bauer u Kući ili Čovjeku koji je kupovao čavle ispisao je fresku o posljednjim desetljećima socijalizma. Roman o dvoje ljubavnika koji se gonjeni svojim opsesijama – kućom ili karijerom – postupno razilaze. Kuća prikazuje naličje socijalističkog sistema koji se lomi pred vlastitim ambicijama jednako kao i Daniel Beker, ali prije svega Kuća je priča o ljudima – njihovoj dobroti i naivnosti, pohlepi i prevrtljivosti, o tome možemo li uopće ikada shvatiti jedni druge.