Beskrajno inventivnom imaginacijom te već od svoje prve knjige dosljednom provedbom tema i motiva na takorekuć onirički hipnotičan, duboko ambijentalan način, Ana Brnardić se u svakoj novoj zbirci ovjerovljuje kao pjesnikinja prirode. Pedantna arhitektica raskošnih pjesničkih vrtova. Njezina se poezija može usporediti s ishodištem koje sebe i svoj razvoj pisanjem spoznaje te razdvaja bića i stanja, kao što kaže stih pjesme Enigma „Ljubljeni prsti, koji odvajaju čistu zimu od povijesti.“