Ako ljubav znači patnju, previše volimo. Postoji zdrava ljubav koja nas čini sretnima i ona štetna, zbog koje smo nesretni. Žene koje previše vole duboko su ranjene nekim traumatičnim događajem ili iskustvom u djetinjstvu zbog čega se ovisnički i nesvjesno vežu za muškarca koji je emotivno nedostupan, ovisan o radu, alkoholu ili drugim ženama, tj. muškarcem koji joj ne može uzvratiti ljubav. Na taj način uvijek iznova proživljavaju traumatično iskustvo iz prošlosti pokušavajući ga 'popraviti'; međutim upadaju u začarani krug koji ih lomi i iz kojeg je teško izaći bez suočavanja s problemom. Žene i muškarci koji previše vole: privlače problematične, neraspoložene i zatvorene partnere, a "dobre dečke i cure" smatraju dosadnima, zapostavljaju svoje prijatelje i sami sebe kako bi partneru bili na raspolaganju, trpe loše osobine partnera misleći da će se on kad tad htjeti promijeniti zbog njih, samo ako budu dovoljno privlačni i puni ljubavi, jako se boje napuštanja i učinit će sve da bi sačuvali vezu. U ovoj knjizi pomno ćemo razmotriti zašto toliko žena, u potrazi za nekim tko bi ih volio, naizgled neizbježno pronalaze zapravo loše partnere kojima nije stalo do njih. Istražit ćemo zašto nam je tako teško prekinuti vezu kad uvidimo da ne zadovoljava naše potrebe. Vidjet ćemo da ljubav prelazi u pretjeranu ljubav kad nam partner ne odgovara, nije mu stalo do nas ili nije slobodan, a mi ga ne možemo ostaviti, nego ga želimo i trebamo još i više