Jedina Kamijeva knjiga kratke proze, objavljena 1957, na vrhuncu njegovog stvaralaštva, sastoji se od šest priča o ljudima u raznim vidovima izgnanstava. Izvedene iz različitih maestralno procenjenih perspektiva, priče u Izgnanstvu i kraljevstvu prikazuju pojedince u bolnim nesuglasicama sa svetom oko sebe, počevši od žene koja mora da izneveri muža kako bi osetila slobodu, preko umetnika koji se bori da prati sopstvene težnje i u isti mah uvaži očekivanja koje društvo postavlja pred njega, pa do misionara koji je brutalno prisiljen na obožavanje plemenskog fetiša. Sve junake zbirke zatičemo u prelomnim trenucima života, baš onda kada donose neobične odluke, naizgled čak i štetne, ali koje će omogućiti da delić života, pa makar to bilo i nekoliko trenutaka, provedu onako kako žele. Bilo da su smeštene u Severnoj Africi, Parizu ili Brazilu, priče Izgnanstva i kraljevstva istražuju vidove duhovnog stranstvovanja i čovekovu neprestanu potragu za unutrašnjim carstvom u kojem će se ponovo roditi.