U 201. broju časopisa Gente, koji se prodavao po cijeni od 100 pesosa u Argentini i 65 gvarana u Paragvaju, pojavio se ovaj, drugi, Eternaut, koji je od starog scenarija Oesterhelda preuzeo samo osnovnu nit, okosnicu radnje, preskočivscaron;i preko starog, vjernog i scaron;armantnog crteža Solana Loacute;peza (crtača prvog izdanja iz 1957.) i nadimajući ga, zahvaljujući Brecciji, u odraslije i mudrije dimenzije.
Pada smrtonosni snijeg. Komunikacije su prekinute. Jedan od prijatelja zatvorenih u kući odluči se suočiti s kobnim pahuljama kako bi se pokuscaron;ao vratiti svojoj obitelji. Umire misleći na svoje najmilije. Tada se čuje radioprijenos koji krči iz aparata koji je do tog trenutka bio mrtav:
bdquo;... privremeni zapovjednik... smrtonosni snijeghellip; ogroman dio Latinske Amerike pogođen nemilosrdnim izvanzemaljskim napadom... nezamisliva izdaja velikih sila... Južna Amerika predana osvajaču kako bi se spasile... borit ćemo se unatoč svemu... koliko god bili sami i koliko god bio strascaron;an početni udarac... borit ćemo se i dalje... preživjeli će se u nuždi morati... žrtvovati...quot;
Tiscaron;ina.
A potom odlučnost i borba.
Strip Eternaut Oesterhelda i Breccije ukleto je umjetničko djelo. Riječ je dalekovidnoj priči koja polako i pedantno započinje crtati metaforu: invaziju. Scaron;to priča viscaron;e prodire u proturječnosti jedne skupine ljudi koja mora zajednički djelovati, razmiscaron;ljati i ponovno djelovati kako bi obranila svoje ljudsko dostojanstvo, odgovorni urednik časopisa Gente, u kojem je djelo objavljeno, odlučuje je prekinuti naglim zavrscaron;etkom.
Možda je etici ovog urednika najviscaron;e smetalo to scaron;to likovi priče nisu bili prelijepe dame ili apolonski junaci. U to se vrijeme Breccia bavio eksperimentiranjem u svom radu. Zar eksperimentiranje nije pravo svakog umjetnika, čak i kad stvara po narudžbi? Čak i kada se događa u umjetnosti, eksperimentiranje može biti uznemirujuće za ljude koji se boje promjene, toga da će netko primijetiti i shvatiti.
Ti ljudi možda kao alternativu preferiraju pasivnost, čekajući smrtonosni snijeg koji će značiti, među ostalim glupostima, da će nas osvajači pogubiti.