Poput Lavkraftovog Niarlatotepa, roman Tajni svat Marka Pieva zasnovan na složenoj neomitologiji sazdanoj u spoju bliskoistočnih kultova i izvesnih egzistencijalističkih ideja o umrlom bogu i njegovoj zaostaloj senci nastoji da nas uvede u stvarnost iza vela, u samo srce kosmičke strave.
Marko Piev stvara u skladu sa modernijim tendencijama u horor prozi: dinamično, vizuelno, povremeno skoro filmski, naročito u uvodnom delu romana Tajni svat koji se, po nivou tenzije, ali i imaginacije, zlokobnih nagovetaja i obilja konkretnih vizuelnih detalja može meriti s najboljom horor literaturom koja se danas nalazi bilo gde u svetu. Psihologizacija i motivacija likova razrađeni su i povezani, na svoje zakučaste načine, sa opskurnim i apstraktnim užasima na primer, kroz temu propalog braka glavnog junaka i motiv demonske žene. Čak i onda kada posegne za prepoznatljivim optim mestima žanra, kao to su ludnica, ludild doktor, mračna okultna sekta, ritualna ljudska žrtva, i slično, Piev uspeva da im podari dovoljno očuđenja, plastičnosti i začudnosti da budu i značenjski i žanrovski upečatljivi i rezonantni.ld
Dejan Ognjanović o Tajnom svatu