Fenomenologija duha II izdanje
Fenomenologijanbsp;duhanbsp;jedno je od najvećih filozofskih dela, čiji se neposredni uticaj može pratiti do dananjih dana. Sa stanovita fenomenologijenbsp;duhanbsp;optom samosveću najzad je dosegnut stepen uma gde su vlastite mislirdquo; shvaćene ujedno i kao određenja sutine stvarirdquo;, čime je omogućeno naputanje čiste unutranjosti i prelaz na konkretni subjektivni duh, predmet psihologije, koja se bavi teorijskim duhom, praktičnim duhom i najzad onim to Hegel naziva slobodnim duhom, čime je označena moć subjektivnognbsp;duhanbsp;da se objektivira i dokuči ono to je apsolutno. U ovom kontekstu možemo shvatiti čuvenu Hegelovu rečenicu, da je ono to je stvarno umno.
Sistematsku formunbsp;u kojoj je izložen njegov sistem Hegel nije smatrao nečim spoljanjim, već je tvrdio da njegovo učenje ne bi ni bilo apsolutninbsp;idealizamnbsp;da nije izloženo u formi u kojoj je izloženo, potonbsp;apsolutnostnbsp;nije samo karakteristika onoga o čemu je u učenju reč već i izraz činjenice da je to o čemu je reč izloženo u formi zavrenog filozofskog sistema. Ono to je istinito je celovitoldquo; (das Wahre ist das Ganze) stoji već unbsp;Fenomenologijinbsp;duha, a celina o kojoj je reč jeste sam filozofski sistem.