Od 25. časa do večnosti
„Da bismo mi deca lakše podneli nemaštinu, bedu i glad, da se ne bismo osećali poniženo i da nas ne bi bilo stid u odnosu na drugu decu koja su imala šta da jedu i koja su nosila kape, cipele i kapute, da bismo ostali nežni, dobri, velikodušni i smireni u užasnom bolu i nepodnošljivom siromaštvu koje smo trpeli, mama popadija nam je svakoga dana čitala Priču o Pravednom Jovu. To se ispostavilo kao izuzetno delotvoran lek koji je odmah ublažavao sve muke i patnje koje smo proživeli."