Zaboravite Željka Ivanovića, antiratnog novinara iz ranih devedesetih, čovjeka koji je bio dio svih važnih projekata za stvaranje nezavisne medijske scene u Crnoj Gori (Krug, Monitor, Vijesti) lucidnog kolumnistu, pouzdanog hroničara naeg tranzicijskog lutanja, autora nekoliko vrijednih publicističkih knjigahellip; sve to zaboravite.
Pred vama je sada Željko Ivanović, dramski pisac.
Njegov Ludi kralj otkriva i pokazuje dubinu propasti jednog drutva. Svi socijalni avovi su popucali, svaka nepodoptina je normalna, svi su razjedeni optom ali i sopstvenom krivicom.
Razgolićivanje sistema upravo počinje od te vrste uvida: zato su i kako svi bili neka vrsta (ne)voljnih saučesnika.
Autor se spretno poigrava i jednim sasvim ljudskim porivom, posebno prisutnim u totalitarnim ili autokratskim vladavinama: potrebom da se zamisli kako će zavriti diktator. Hoće li ga snaći (pravedna) kazna ili će se, nekako izvući? Ivanovićev odgovor na to pitanje je dramski ubjedljiv.ld
Bala Brković, književnik i kolumnista
Kada ludi kralj bježi nakon pada sa vlasti, logično i taj bijeg mora biti ludilo svoje vrste. Ironično, likovi ove drame su pokuali u ludnici da nađu mir i spas od ludila koje vlada svuda oko njih i koje se uvuklo u sve pore drutva. Duhovito a tragično ova drama slika presjek stanja drutva koje ostaje posle ludog kralja. Nažalost, njegov odlazak nije kraj ludila i posledice će se jo dugo osjećati.ld
Maja Todorović, dramska spisateljica i scenaristkinja
Ivanović je dobro zapisao sve loe to nam se događalo. Najbolje je to će se ova drama igrati, a najgore je to smo sa likovima iz drame živjeli 30 godina!ld
Đuro Radosavović, pisac