Uslovi nisu bitni
Sad nije teko konstatovati nekoliko konstanti poetike Ljiljane D. Ćuk. Pre svega to su sklonost ka kratkoj prozi, nikako preplavljujućem romanu, zatim insistiranje na dijalogizaciji, koja predstavlja i sugerie poseban paradoks u svetu u kom se junaci ove autorke kreću, te kontinuirani udari brutalnog cinizma, pa i sarkazma, koji prisutnu satiru čine znatno vie onespokojavajućom no to bi to inače bila. Kada je u pitanju odustajanje od ekstenzivnijeg proznog sveta Ljiljane D. Ćuk, rekao bih da je reč o odluci besprekorno ispravnoj. Jer, njene priče su oduvek bile izvanredno pametni i matematički proračunati karverovski proplamsaji, minuciozna svedočanstva o svetu načinjena na bazi neke od njegovih epizoda, poto iz svega napisanog proizlazi da pridavanje bilo kakvog daljeg značaja i značenja onom to se u svetu zaista deava ne bi bilo nita drugo do pretenciozno preterivanje i nasilno nametanje kategorije nade na mestu apsolutno beznadežnom.