bdquo;Zaboravite Željka Ivanovića, antiratnog novinara iz ranih devedesetih, čovjeka koji je bio dio svih važnih projekata za stvaranje nezavisne medijske scene u Crnoj Gori (Krug, Monitor, Vijesti) lucidnog kolumnistu, pouzdanog hroničara nascaron;eg tranzicijskog lutanja, autora nekoliko vrijednih publicističkih knjigahellip; sve to zaboravite.
Pred vama je sada Željko Ivanović, dramski pisac.
Njegov Ludi kralj otkriva i pokazuje dubinu propasti jednog druscaron;tva. Svi socijalni scaron;avovi su popucali, svaka nepodopscaron;tina je normalna, svi su razjedeni opscaron;tom ali i sopstvenom krivicom.
Razgolićivanje sistema upravo počinje od te vrste uvida: zascaron;to su i kako svi bili neka vrsta (ne)voljnih saučesnika.
Autor se spretno poigrava i jednim sasvim ljudskim porivom, posebno prisutnim u totalitarnim ili autokratskim vladavinama: potrebom da se zamisli kako će zavrscaron;iti diktator. Hoće li ga snaći (pravedna) kazna ili će se, nekako izvući? Ivanovićev odgovor na to pitanje je dramski ubjedljiv.ldquo;
ndash; Balscaron;a Brković, književnik i kolumnista
bdquo;Kada ludi kralj bježi nakon pada sa vlasti, logično i taj bijeg mora biti ludilo svoje vrste. Ironično, likovi ove drame su pokuscaron;ali u ludnici da nađu mir i spas od ludila koje vlada svuda oko njih i koje se uvuklo u sve pore druscaron;tva. Duhovito a tragično ova drama slika presjek stanja druscaron;tva koje ostaje posle ludog kralja. Nažalost, njegov odlazak nije kraj ludila i posledice će se joscaron; dugo osjećati.ldquo;
ndash; Maja Todorović, dramska spisateljica i scenaristkinja
bdquo;Ivanović je dobro zapisao sve loscaron;e scaron;to nam se događalo. Najbolje je scaron;to će se ova drama igrati, a najgore je scaron;to smo sa likovima iz drame živjeli 30 godina!ldquo;
ndash; Đuro Radosavović, pisac
nbsp;