Jezici bolji od drugih? knjiga je koja staro, zbog moguće provokativnosti s vremenom potisnuto pitanje – jesu li neki jezici bolji od drugih i kako se to može mjeriti – postavlja na nov način. Pisac svoj odgovor nudi na temelju golema tipološkog iskustva i dubinskoga poznavanja različitih jezika svijeta, osobito europskih, australskih i amazonijskih. Polazište su mu osnovne funkcije ljudskoga jezika – osnaživanje pripadnosti skupini, pospješivanje ljudske suradnje, uspostava i njegovanje društvenih odnosa, iskazivanje osjećaja, prijenos obavijesti, estetska ekspresija, sredstvo znanosti, uvjeravanja i nagovaranja. Dakako, imajući na umu izvanrednu jezičnu prilagodljivost, kakvu uostalom evolucijski pokazuje i ljudska vrsta. Raščlanjujući jezične odlike koje uočava u većini jezika svijeta, uspostavlja svojevrsnu jezičnu infrastrukturu, one odlike za koje bi bilo dobro da ih jezici imaju jer su gospodarne, svrhovite, praktične. U zadnjem poglavlju knjige dao je pregled četrdesetak takvih odlika – fonoloških, morfoloških, sintaktičkih, semantičkih – koje bi se mogle smatrati idealnima. Što je u knjizi izneseno, pisac ovo eksplicitno kaže, spekulacija je, hipoteza podložna provjeri, tek jedan od mogućih načina da se naslovno pitanje iznova postavi.