Knjiga Dubravke Oraić Tolić posvećena je najvažnijemu razdoblju u hrvatskoj znanosti o književnosti kada je ona bila u samome vrhu svjetske znanosti. Protagonisti su knjige utemeljitelji Zagrebačke stilističke škole Zdenko Škreb, Aleksandar Flaker i Ivo Frangeš te najpoznatiji sudionik Viktor Žmegač. Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvome dijelu Zagrebačka stilistička škola i Hrvatsko proljeće autorica rekonstruira duh vremena i razmatra doprinos Škole nacionalnoj identifikaciji na području znanosti o književnosti u doba Proljeća. U drugome poglavlju, Zagrebačka stilistička škola očima učenice, tri utemeljitelja promatraju se istodobno iz znanstvene i memorativne vizure. U trećemu pak poglavlju, Majstor znanosti o književnosti i esejističke kulturologije: Viktoru Žmegaču za devedeseti rođendan, u fokusu je najveći književno-znanstveni i kulturološki opus u hrvatskoj književnosti i kulturi 20. stoljeća. Knjiga je pisana jednostavnim esejističkim stilom s velikim znanjem i autobiografskim sjećanjima, pa djeluje kao osobni i univerzalni, znanstveni i književno-umjetnički hommage Zagrebačkoj stilističkoj školi iz vizure učenice i svjedokinje vremena.