U svojoj kultnoj knjizi Viktor E. Frankl, slavni neurolog i psihijatar, donosi osobno, u potpunosti iskreno i ogoljeno iskustvo iz koncentracijskih logora. Kako u okolnostima posvemašnje dehumanizacije čovjeka zadržati dostojanstvo, zdrav razum i volju za životom? Frankl smatra da i u najgoroj situaciji čovjeku preostaje ona krajnja sloboda, a to je odabir stajališta. Ako patnju prihvatimo kao zadatak, ako u njoj pronađemo smisao, tada smo spašeni od očaja jer „onaj koji zna zašto može se nositi s gotovo svakim kako". U knjizi autor govori i o svojoj terapijskoj doktrini, logoterapiji, koja je okrenuta budućnosti i usredotočena na smisao ljudskog postojanja. Budući da je čovjek uvijek u potrazi za smislom, ova je dirljiva i potresna knjiga i danas, nakon milijuna prodanih primjeraka, jednako aktualna kao i u vrijeme svoga nastanka. Mi koji smo živjeli u koncentracijskim logorima sjećamo se zatvorenika koji su predano tješili druge dajući im i posljednju koricu kruha. Možda je takvih ljudi bilo malo, ali oni su čvrst dokaz da se čovjeku može oduzeti baš sve osim njegove posljednje slobode - slobode da sam odluči kako će se ponašati u svakoj situaciji ma kako ona bila bezizgledna, sloboda da sam odluči kojim će putem krenuti.