“Prvi sam put otputovao u Rusiju dvije tisuće i šeste jer sam želio vidjeti državu u čijoj je sjeni proteklo moje djetinjstvo i mladost”, piše Andrzej Stasiuk na početku Istoka. No ovo nije reportaža, nego roman o ostvarenju davnog sna: doći do kraja svijeta! Istok nas tako vodi preko radničkih četvrti Varšave i siromašnih sela na Bugu, preko stepa i gradova središnje Azije sve do granice Kine i njezinih fatamorgana. Ovaj roman ceste na istočni način ujedno je i oda krajevima nevinim u svojoj bezvremenosti, u kojima povijesna odgovornost postaje tek primisao, a pravo se oslobođenje pronalazi kad se preživi vrelo i kratko sibirsko ljeto, negdje na putu kojim je Džingis-kan krenuo prema zapadu.
U svojem romanu Istok Andrzej Stasiuk nastavlja intrigantno putovanje započeto u ranijim djelima, u Taksimu i Na putu za Babadag. Kad netko rođen u Varšavi, tko je dezertirao iz vojske pa dio osamdesetih proveo u zatvorima, propituje što znači biti dijete komunizma, nema dvojbe da se s njim vrijedi zaputiti na Istok.
"Kome bi uopće palo na pamet da se kroz istočnu Ukrajinu uputi u Rusiju, putujući tisuće kilometara preko stepa i pustinja sve do kineske granice? Poljski pisac Andrzej Stasiuk najpoznatiji je upravo po toj vrsti putopisa po zabačenim nepoznatim krajevima u koje nitko ne putuje, kao Na putu za Babadag. Zašto u Rusiju? Zato što je socijalizam dio njegove prošlosti, ali i da se uvjeri kakve je fizičke tragove sistem ostavio iza sebe u nigdini. Na tom putu na rub imperija, ali u srce metafore - kako sam kaže - nalazi samo propast. Umjesto bilo kakvih ostataka, on nailazi na poništenje materijalnog. Tragove socijalizma i bilo kojeg poretka guta i briše beskrajna stepa u kojoj vlada bezvremenost, vječna sadašnjost. Tamo i sama riječ revolucija postaje besmislena."
- Slavenka Drakulić
“Najkraće rečeno, autor romana Na putu za Babadag želi nas uvjeriti kako pitanje istočnog nasljeđa, vrlo složene zapletenosti u taj Istok (čitaj: u komunizam), nismo odradili kako treba. Došlo je vrijeme da se uhvatimo u koštac s onim što smo napustili 1989. godine.”
- Dariusz Nowacki, Gazeta Wyborcza
“Slično kao u svojim prethodnim knjigama, autor traga za onim što je minulo, a čiju se sjenu još može uhvatiti u tragovima svakodnevnog života, načinu života običnih ljudi, beskrajnih krajolika. Istok je mjesto u kojemu mu je bilo dano živjeti i u kojemu sada – u najboljim godinama – svjesno želi usidriti svoje nestajanje.”
- Anna Majchrowska, Kultura Liberalna
“Ova je knjiga velika, politički nekorektna blasfemija. Rusi su bolji od Nijemaca, Istok je bolji od Zapada, autor je bio sretan u komunističkoj državi. On je poput divljeg djeteta kojem je rečeno da se vrati u djetinjstvo koje je obilježeno riječju ‘komuna’. No ovu blasfemiju prihvaćamo jer vidimo iskupljenje koje donosi: ‘Što sam stariji, sve manje žalim što sam živio u onim vremenima. Istinu govoreći, uopće ne žalim.’”
- Ryszard Koziołek, Tygodnik Powszechny
“Istok je zanimljiv autokomentar Stasiukovih ostalih knjiga, nekih drugih putovanja, ali je i ogledalo koje pruža čitateljima kako bi u njemu zavirili u vlastitu prošlost.”
- Justyna Sobolewska, Polityka