U knjizi Kad bijah pun tame jednoga od naših najvećih suvremenih pisaca Mirka Kovača sakupljeni su dva scenarija, drama i komedija. Kovačevo majstorstvo karakteriziranja te vještina pisanja i ocrtavanja velikih scena u nekoliko poteza u ovim se djelima namijenjenima za film ili pozornicu pokazuju u svojoj punoj raskoši. Kovač uvijek govori o drami pojedinca koji se nalazi s one strane mišljenja gomile. Njegovi junaci, bez obzira na to je li riječ o intelektualcu, piscu, liječniku ili pak knezu, redovito se suprotstavljaju općemu mišljenju, oni su osamljeni u gomili koja ih okružuje, uvijek sklonoj kompromisu, ulizivanju, izdaji, kleveti... Kovačevi junaci veći su od života ne zato što se diče herojstvom i velikim djelima, već isključivo zato što nose istinsku ljudsku tragediju.
Bilo da imaginira vlastite junake, bilo da stvara na fonu tuđih djela poput Matavuljeva ili na tragu povijesnih izvora, Mirko Kovač piše djela prepuna strasti i života, pa dok ih čitamo u knjizi Kad bijah pun tame, kao da ih gledamo na pozornici ili filmskom platnu.
Seid Serdarević