Jedan je pripiti učitelj povijesti u malom zakarpatskom gradu, nakon što je upao u otvoren kanalizacijski šaht, dobio “genijalnu” ideju koja je trebala biti njegov povijesni doprinos ukrajinskom društvu – nagovorit će gradske vlasti da probiju tunel ispod granice s Mađarskom kako bi svih četrdesetak milijuna Ukrajinaca prokrijumčario u Europsku uniju. Tom idejom roman Karbid Andrija Ljubke, mlade ukrajinske književne zvijezde, započinje, a završit će upravo u tom tunelu, na način na koji bi čitatelj teško mogao očekivati. Naći će se u ne baš toliko izmišljenom gradu Medvjedovu junakā koji će smjelu ideju zanesenog učitelja prihvatiti zato što vjeruju u pripadnost Ukrajine toj nedostižnoj Europi, ali bit će i onih koji budući tunel vide kao priliku za još sigurniji i jednostavniji šverc cigareta, organa za transplantaciju i migranata s Istoka. Njihovo bi podzemlje zahvaljujući tunelu i doslovno moglo postati – podzemlje.
Koliko god zvučalo bizarno, priča o tunelu temelji se na istinitom događaju jer je jedan takav, s malom željeznicom u kojoj je pronađeno 2,5 milijuna prokrijumčarenih cigareta, otkriven ispod granice Slovačke i Ukrajine. Ali ono što Andrij Ljubka čini s tim nadahnućem, nadilazi granice pripovjedačke mašte i političke satire na kakvu smo navikli. Istovremeno gorak i beskrajno duhovit, hrabar kad treba raskrinkati kriminal i korupciju, a neočekivano romantičan kad njegov glavni junak shvaća da ipak voli svoju ženu, Karbid je jedan od onih romana koji se dugo pamte i podsjećaju nas da groteska nije tek književna izmišljotina, nego, vrlo često, i pravi, živi svijet oko nas.