Kada na obiteljskoj zabavi u vrtu obiteljske vile, negdje u Istri, nestane mala Francesca, čitatelj i ne sluti da je taj nestanak zapravo pravi početak Francescine priče koja je priča o Trstu i Istri, o nepojmljivoj, neizrecivoj i nesalomljivoj ljubavi, o padu jednoga anđela te veličanstvenoj Stanziji Grande na vrhu Savudrijskog zaljeva.
Miješajući fantastično i realno, natopljeno povijesnim i arhivskim, opisujući bogatstvo Trsta, njegove palače, operne kuće, noći u kojima su se na kocki gubila i osvajala imanja, brodovi, bogatstva i žene, Damir Zlatar Frey pred nama oživljava moćno doba jedrenjaka, vrijeme uzgoja dudova svilca, vrijeme kada je Trst bio najveća i najvažnija mediteranska luka, vrijeme kada su se u Istri gradile stancije. No prije svega ovo je roman o ljubavi, o ženi, o njezinim čarima, o ljubavi koju prema njoj osjećaju svi oko nje: i obitelj, i Mario Morpurgo de Nilma, njezin budući suprug, ali nadasve anđeo koji postaje vrag koji je opsjeda te oko nje i svih junaka plete svoje konce.
Stanzia Grande roman je o jednoj vili koja je sagrađena iz ljubavnoga gnijezda, ali i o prokletstvu koje je u njoj zametnuto. Ovo je priča koja spaja anđeosko i demonsko, koja poput jina i janga pokazuje kako jedno bez drugoga nije moguće. Brišući granice vremena i prostora, Damir Zlatar Frey ispisuje posvetu Istri i ljubavi koja sve natkriljuje.
“Čitav je Kristalni kardinal opis nesretnog, emotivnog čovjeka koji strastveno traga za srcem, ne nužno kardinalovim, nego ljudskim, ali mu ljudsko srce uporno izmiče pretvarajući ga u osobu bez prošlosti.”
Denis Derk, Večernji list
“Frey je odlučio napisati sve, a bez obzira je li to što je napisao više ili manje utemeljeno na istinitim događajima, činjenica je da je Kristalni kardinal knjiga koja ostavlja snažan dojam, postavlja pitanja i provocira u stilu kojeg Zlatar Frey godinama koristi u svom kazališnom radu. Nedvojbeno je da je Zlatar Frey književno nadaren i da zna, istina kroz vrlo slojevit i često (pre)metaforičan tekst prepun snovizija i maštarija, ispripovijedati priču o svom životu i dobu u kojem je odrastao.”
Marinko Krmpotić, Glas Istre