David Byrne, glazbenik, dizajner, fotograf, redatelj, pisac – svestrani umjetnik snažne karizme – još u razdoblju Talking Headsa 1980-ih izabrao je bicikl kao svoje glavno prijevozno sredstvo u New Yorku, a nakon što je prije dva desetljeća otkrio sklopivi bicikl, nosi ga sa sobom i na turneje. Ubrzo nakon što je počeo pedalirati New Yorkom, otkrio je da mu bicikl pruža slobodu, daje energiju, da mu omogućava da jednostavnije obavlja poslove tijekom dana, pa čak mu omogućava brži i lakši obilazak klubova, otvorenja izložbi i sličnih događaja. A kad je počeo pedalirati i drugim svjetskim velegradovima, shvatio je da je povezaniji sa životom na ulici nego što bi bio da sjedi u automobilu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu. Zanos koji bi osjetio kada bi zrak i ulični život prohujali pokraj njega ponavljao se u svakom gradu, a ubrzo je stvorio i ovisnost o tom osjećaju. Percepcija brža od hoda, sporija od podzemne, često nešto viša od ljudi, veliki je prozor i uglavnom, u knjizi "Biciklistički dnevnik", gleda na gradske krajobraze koji su fizička manifestacija najdubljih misli i vjerovanja ljudi koji žive u njima.