Između nje i Petra sve je nestalo, ostalo joj je samo još da pobaci - to mu ni reći neće - i da ode, bez posla, bez novca, u svoj horror vacui. Nadalje ćemo gotovo dnevnički pratiti njezin život, uglavnom unutarnje monologe, tijekom Europskog prvenstva u nogometu i krize vlade, njezine fine refleksije o životu, samostanima, o hrani (ona prestaje jesti meso na neko vrijeme), o bilju i o moru, o mirisima i bojama, svim senzacijama, ona odlazi u prostore prošlosti, u rodnu kuću, ona se budi, ona se traži. Roman Staše Aras osvježavajuće je atipičan unatoč inicijalnoj tjeskobi koju otvara, ali u kojoj proiskri osjetljivost i život, u čijem se bezdanu otvara ljepota, mir, konačno i identitet.