Bila bi to sasvim obična nedjelja, kao stvorena za dokolicu, da na vrata Mačekovih nisu pokucali svemirski dotepenci. Ako ste pomislili da su možda pali s Marsa, varate se, stigli su s dalekog planeta Zemlja. Jesu, za istač, ne farbamo vas! A što je još čudnije, dotepenci se zovu isto i izgledaju kao i Mačekovi. (Gotovo isto.) Oni su njihov odrezak... pardon, njihov odraz u svemiru. Ovu nesvakidašnju humorom prožetu nekonvencionalnu SF priču s elementima ludizma koja kroz duhovite opaske i reference zapravo govori o našim predrasudama prema drugima i drugačijima, na osebujan je način ispripovijedala kućna mačka Mujca Maček zvana Micika, a s mačjeg prevela Pepa Puh. (Za one koji ne znaju, Pepa Puh je pseudonim književnice Nene Lončar koja je za svoja književna djela ostvarila niz nagrada i priznanja, a među njima našu najveću nagradu za dječju književnost “Grigor Vitez” i međunarodnu nagradu “Mali princ”. Autorica je poznata po originalnom, raskošnom stilu u kojem dominiraju jezična kreativnost i igra.) Pripovjedačica Micika je u početku sto kila sigurna da su došljaci zapravo mačkožderi, a netrpeljiva gradska gomila želi ih po hitnom postupku poslati tamo odakle su i došli. Da bi Ovozemljani spoznati tko i kakvi Onozemljani doista jesu, prvo trebaju sami sebe sagledati, ali malo tko se takvo što usuđuje. Najteže je sebe vidjeti.