Otišla sam od kuće da ne bih morala hraniti svoje dijete. Moje je mlijeko bilo gorko, puno neizvjesnosti, mlijeko uništenja. Spasila sam svoje dijete od toga. Tim riječima neimenovana majka, jedna od dviju protagonistica romana, pojašnjava zašto nije dojila svoju kćer. Poimajući mlijeko ne samo kao hranu i poveznicu između majke i djeteta, nego i kao medij za prenošenje povijesti, ideološke zadojenosti i osjećaja, odlučuje zaštititi svoju kćer od svega lošega što joj je priuštio čelični sovjetski režim u Latviji. Majka je liječnica specijalizirana u ginekologiji, nadarena i radišna, međutim, uslijed sovjetske opresije, ne može ni raditi ni živjeti slobodno. Premda je ateistkinja, sve je više privlači misticizam religije, a zbog života u prognanstvu i nemogućnosti da se ostvari onako kako bi željela, polako tone u sve dublju depresiju. Jedino je njezina kći drži na životu i sprječava da ne zakorači preko ruba, no kada i ona osvijesti u kakvom duhovnom kavezu žive, teret joj postaje pretežak… Hoće li majka i kći dočekati toliko željenu slobodu?