Klasično djelo znanosti o književnosti (prvi put objavljeno 1946.) čija je tema književni, mahom fikcionalni pristup iskustvenoj zbilji u različitim povijesnim razdobljima, od grčke i judeo-kršćanske antike do 20. stoljeća. Polazeći od pretpostavke da osmišljeni jezični pristup zbilji uvijek znači interpretaciju zbilje, Auerbach želi pokazati da od temelja europske duhovnosti postoje različiti, pa i suprotstavljeni načini književnog odnosa prema realnosti iskustva ili mitski modelirana svijeta. Monumentalan primjer stilističke i ujedno problemske povijesti književnosti.