Na Caminu neprestano srećeš sebe. Stalno ti je na oku čovjek kakav želiš biti. Stalno osjećaš sebe kakav želiš biti! Stalno osjećaš slobodu, koja ti postaje sve draža i draža, sve si neskloniji birati sigurnost umjesto slobode. Stalno si u ljubavi, sav si ljubav, i strah ima sve manje šanse. Strahu je presuđeno. Godinama bih tu i tamo za nešto rekao da je svršen čin shvaćanja. Ovo je bio svršen čin osjećanja. Nisam shvatio, nego osjetio. Djeca plaču kad dobiju igračku, ili kad nešto postignu. I odrasli. Osjetio sam zašto sam plakao svaki dan na Caminu. Jer sam dobivao i dobivao sebe. Sve dublje i dublje.