Ne plači, dijete prvenac je kenijskoga autora Ngugija wa Thiong’oa, jednoga od vodećih autora afričke književnosti koji se posljednjih godina redovito nalazi u najužem krugu kandidata za Nobelovu nagradu. Napisan je 1964. godine i smatra se prvim istočnoafričkim romanom na engleskome jeziku. Potresna je to knjiga koja govori o utjecaju zloglasnog Mau-Mau ustanka na živote običnih ljudi, naročito na jednu kenijsku Kikuju obitelj zahvaćenu u vrtlog borbe za neovisnost Kenije. Na samome početku romana braća Njoroge i Kamau stoje na hrpi smeća i razgovaraju o budućnosti: Njoroge kreće u školu, a Kamau će izučiti stolarski zanat. No ovo je Kenija, a vremena su turbulentna: u šumama Mau-Mau ratuje protiv bijele vlade, a njihova braća i obitelj trebaju odlučiti kome će biti lojalni. Za praktičnog Kamaua izbor je jednostavan, ali Njoroge ne želi odustati od sna da se školuje. Glavni junak romana Njoroge, dijete generacije rođene u vrijeme engleske dominacije, odrasta u nemirnim vremenima. Svjedok je drame vlastitih ukućana koji ratuju, najprije za interese Engleza, a zatim za pokret koji bi im trebao osigurati neovisnost od bijelog eksploatatora. Tu su njegova starija braća, revolucionarni ustanici, i stari otac, nekad imućni posjednik, sada radnik na zemlji koja mu je pripadala. Skrbi se za tu zemlju u uvjerenju će bijeli došljak otići zauvijek i da će crvena oranica ponovno pripasti pravome vlasniku. No i bijeli čovjek voli tu zemlju, pa se obojica otimaju za nju. S druge strane, njegov sin, dječak Njoroge, ne može shvatiti što ga to razdvaja od njegove lijepe, male prijateljice Mwihaki. Ne razumije zašto njihovi očevi, iako su obojica Kikuyu, slijede različite planove za rješavanje neprilika u kojima se našla njihova domovina. Njorogeov otac iščekuje odlazak bijelog čovjeka, a otac djevojčice pomaže bijelcu da se održi na toj zemlji, jer voli novac više od slobode. Prelijepo komponirana priča o ljubavi dvoje djece koja postaju mladi ljudi, budućnost i nada nove Kenije.