Ana Đokić priča naizgled klasičnu priču/bajku u kojoj je glavni (anti)junak dječak nezadovoljan svojim životom, pa ga poželi promijeniti tako da promijeni sebe. Poželi biti nešto drugo, poželi moći letjeti, poželi biti ptica. Njegovu želju ispuni dobra vila (vile su, naime, uglavnom uvijek dobre, no vila Ane Đokić posebna je po tome što za život zarađuje kao spremačica u osnovnoj školi), pretvori ga u – noja! Ali noj ne može letjeti, pa je dječak opet razočaran i nezadovoljan. Zatim ga Vila Spremačica pretvori u pticu koja leti – papigu! Dječak se tada nađe iza rešetaka krletke (kako to već biva s papigama), opet naravno nesretan… Na kraju zamoli vilu da ga pretvori natrag u dječaka. Uz vrhunski napisan tekst, ova priča ima i dvije pouke: najmanja djeca mogu saznati ponešto o nekim vrstama ptica i što koja od njih radi ili ne radi, a ona malo veća da možemo i sami, ovakvi kakvi jesmo, napraviti svoj život takvim da u njemu možemo letjeti.