Autor se vraća nešto dublje u prošlost svojih junaka – pa i u svoju – u sredinu pedesetih godina prošloga stoljeća, u predškolske dane i prve godine školovanja u rodnom selu. Nižu se priča za pričom, najprije o svladavanju strahova, o dramatičnoj udaji najstarije sestre, o prvim danima u školi, itd. Bilo je to vrijeme strogih učitelja, oskudice pa i gladi. Laća ništa ne uljepšava što često biva u dječjoj književnosti. On iskreno progovara o svim izazovima kojima su izložena djeca u kući i u školi. Odlikuje ga tečno i slikovito pripovijedanje, iskrenost i motivske inovacije. I u ovim pričama Laća je izvrstan pripovjedač, s pravom nagrađivan s nekoliko prvih nagrada za kratku prozu.