Dvadesetak kratkih priča koje su u pravilu nastajale na poticaje književnih natječaja – i na njima, također u pravilu, dobivale nagrade ili priznanja – sačinjavaju zirku Denisa i Anite Peričić Prozamanterija. Dualni autorski subjekt, baš još bračnim zavjetom vezan, rijedak je slučaj, ne samo u našoj književnosti. Priče su raznolike koliko su to okviri natječaja zahtijevali, a autore to očito silno zabavlja, ludističko-erudicijskim su dosjetkama i dovijanjima protkane, ali im je očita zajednička kvaliteta, budući da su ih nagrađivali najrazličitiji žiriji. Prozamanterija je postmodernistička zbirka priča, veliki dijalog (ili trijalog, s obzirom na dvojni autorski subjekt?) s literarnim pretečama i njihovim djelima. Pojam dijaloga pri tome treba shvatiti široko, jer otponac priče je heterogen i može biti stih, citat, legenda ili urbana legenda, a na to će se autori nastaviti stilistički i motivski, multižanrovski, esejističkim zaokruživanjima i rekonstrukcijama, varijacijama fabule ili njezinih meandara, alternativama, neostvarenim carstvom mogućnosti.