Početkom devetnaestog stoljeća, negdje na pola puta između Berlina i Dessaua, smjestio se Wandernburg u koji jedne noći pristiže enigmatični Hans. Siguran je da u gradu neće ostati dulje od par noći, jer nema običaj predugo se zadržavati na jednome mjestu, ali susret s osebujnim verglašem, a kasnije i oštroumnom Sophie priječi ga u naumu da nastavi svoje putovanje. Sophie dijeli Hansovu ljubav prema poeziji i prevođenju te se upuštaju u strastveni odnos u kojem se te dvije žudnje isprepliću poput nerasporiva sukna. Ljubav, seks, filozofska i politička misao postnapoleonske Europe dovitljivo i suvereno provlače se kroz priču o skrivenoj romansi, salonske rasprave i prijateljstvo s mudrim verglašem, a kada noć zavije grad, u radnju se uvlači i misteriozni maskirani napadač. Andres Neuman nakon objave Putnika stoljeća zasluženo je pretkazan kao jedan od nositelja književnosti 21. stoljeća. Iako smješten u turbulentno povijesno razdoblje iz kojeg će iznići suvremene ideje o emancipaciji pojedinca i ulozi države, ovaj roman nije povijesni i ne teži to biti. Za autora je povijest poput laboratorija za analizu sadašnjosti, zrcala u kojem se odražava današnji trenutak u svojoj kompleksnosti i višeznačju. Ljepota i sveobuhvatnost ovog djela proizlaze iz mozaika likova i odnosâ, interpretacije života i umjetnosti, ali prije svega iz suptilne duhovitosti i topline koje, zahvaljujući majstorskom stilu pisanja, čine ovaj roman užitkom za sve ljubitelje književnosti i nezaobilaznom stanicom u povijesti latinoameričke književnosti.