Ne znam zašto nisam uspio spretnije koračati tom klizavom stazom koju zovemo život, zašto neki ljudi kroz njega prolaze kao pravocrtnom ulicom, dok drugi beskonačno tumaraju slijepim puteljcima. Na valu osobnog iskustva, nakon smrti brata koji je bolovao od shizofrenije, Einar Már Gudmundsson ispisao je roman o Pállu, neostvarenom slikaru i medikamentima izmučenom pacijentu psihijatrijske bolnice Kleppur u Reykjaviku. Snažnim slikama tmurnih islandskih pejzaža, moćnim, gotovo opipljivim opisima straha i patnje, Gudmundsson raspliće Pállovu priču od rođenja do smrti, a da pritom ne zapada u mistifikaciju bolesti ili patetiku, već prodire u samu srž problema oboljelog, neadekvatnih liječenja koja nude malo ili nimalo nade u poboljšanje i nerazumijevanja okoline za bolesti koje bi se trebale tretirati kao i sve druge, s empatijom i željom za pomoći. Obuhvaća sve strane shizofrenije – okrutnost, nemar i nemoć koji dolaze uz nju, ali i svijetle, sretne trenutke u životu Pálla i ostalih pacijenata, njegovih prijatelja. Ispisan s dozom humora, ovaj se roman čita lako i uspijeva u teškome zadatku da progovori o velikim temama bez pretencioznosti, te da istodobno bude i melankoličan i duhovit. Svemirski anđeli najvažnije su djelo Einara Mára Gudmundssona, a osim zanimljive teme, roman odlikuju osebujan stil, prohodan i poetičan jezik te pregršt glazbenih, književnih i likovnoumjetničkih referenci. Svemirski anđeli adaptirani su za film koji je uvjerljivo najuspješniji islandski film svih vremena, u režiji Fridrika Póra Fridrikssona.