U današnje vrijeme često čujemo pozive na dijalog između znanosti i religije: zašto se to staro pitanje odnosa znanosti i religije ponovno vratilo u javni diskurs i o čemu je riječ u toj raspravi? Kako bi odgovorio na ova pitanja, povjesničar i sociolog znanosti Yves Gingras prati dugu povijest problematičnog odnosa znanosti i religije, od osude Galileja za herezu 1633., do njegove rehabilitacije od strane Ivana Pavla II. 1992. godine. Autor rekonstruira proces postupnog odvajanja znanosti od teologije i religije, pokazujući kako su Bog i prirodna teologija u osamnaestom i devetnaestom stoljeću postali marginalizirani u području znanstvenog djelovanja. Nasuprot dominantnom trendu među povjesničarima znanosti, Gingras tvrdi da su znanost i religija društvene institucije koje dovode do nespojivih načina znanja, kako su ukorijenjene u različitim metodologijama i oblicima znanja, te da među njima nikada nije bilo, niti može biti, istinskog dijaloga.