U zemlji u kojoj je domoljublje najisplativija valuta, a kriminal više nego unosno zanimanje, tamo gdje se zločince promovira u heroje, gdje se lažni doktori i lažni doktorati krčme kao paradajzi i krumpiri, dok se kritičko mišljenje proglašava herezom, tamo gdje je deklarativno zaklinjanje u demokraciju i kršćanske postulate u obrnuto proporcionalnom odnosu s razaranjem univerzalnih vrijednosti i kroničnim licemjerjem, pasivnost je tek dodatni argument za one koji takvo stanje žele cementirati na dugi rok. Među takvima nije i Detelj. S instinktom pedagoga, onog koji je svjestan da je profit pretvoren u vrhunski ideal, dok su obrazovanje, a samim tim i obraz gurnuti u ropotarnicu, on nudi svoje dijagnoze. Osim što su te dijagnoze odmjerene i neprijeporno točne, lišene su žučljivosti i prostakluka kojima je naš javni život kontaminiran bez ostatka. Ako je sretna zemlja u kojoj svatko radi ono u čemu je najvještiji i najmjerodavniji, kako je predmnijevao Sokrat, onda je Detelj sa svojim istodobno beskompromisnim i vjerodostojnim portretima na pravom putu, jedinom zapravo koji nudi šansu da se Hrvatska oslobodi svojih bolnih i povijesno sedimentiranih kontradikcija.
Zdravko Zima