Poznata istočnonjemačka glumica Karin početkom 1960. povremeno živi u Leipzigu, s tridesetogodišnjim slavnim biciklistom Achimom T., kojem je pričala i o svom bivšem životnom partneru, zapadnonjemačkom novinaru Karschu, s kojim je do 1952. živjela u Berlinu i Achim predlaže da Karscha pozovu u Leipzig. U razgovorima s Achimom Karsch najviše saznaje o njegovu djetinjstvu, majci, poginuloj zajedno s njegovom mlađom sestrom u jednom od savezničkih bombardiranja potkraj Drugog svjetskog rata, i o ocu, bivšem socijaldemokratu, koji je napredovao do mjesta konstruktora u zrakoplovnoj industriji i poklonio sinu svoj bicikl. Skrivenima ne ostaju ni godine što ih je Achim proveo kao član Hitlerjugenda, a dospijeva se i do priče o sabotaži na očevu radnom mjestu. Očeva uloga u njoj i nakon pretresa kuće ostaje nejasna jer se otac zbog straha od denuncijacije nije usudio uputiti sina u istinske događaje na tzv. domovinskoj fronti tijekom posljednjih ratnih mjeseci. Da je nešto bitno ostalo prešućeno i u nastavku tog pokušaja „opisivanja opisa” Achimovih osobnih iskustava, čitatelj će saznati tek mnogo stranica poslije jer Achim oslobođenje Njemačke od nacizma kao i sovjetsku okupaciju svog zavičaja isprva opisuje bitno prijaznije od većine njegovih tadašnjih zemljaka, naposljetku, od jednog vojnika Crvene armije dobio je na dar čak i konfiscirani bicikl. Kasniji istočnonjemački biciklistički as relativizirat će pritom u prisjećanjima uvelike čak i činjenicu da će mu taj bicikl poslije oteti pripadnici iste te armije, kao i zločine koje je ona za prvih mjeseci okupacije činila nad njemačkim civilnim stanovništvom: „Ipak je važnije da nas je Crvena armija oslobodila fašizma i pomogla nam oko novog života.”