Dvanaest samostalnih, no isprepletenih priča scaron;to čine Feniksa (na japanskom Hi no tori, scaron;to znači bdquo;Žar pticaldquo;) mnogi smatraju vrhuncem umjetničkog dostignuća Osamua Tezuke. Tezuka je sacirc;m govorio o Feniksu kao svojem životnom djelu. Feniks je nekoliko desetljeća mukotrpno stvaran strip, izlazio je u nizu časopisa te ostao nedovrscaron;en, no ipak je Tezukin znamenit pokuscaron;aj da pomakne granice svega scaron;to je znao o stripu kao mediju kako bi se uhvatio ukoscaron;tac s temeljnim pitanjima ljudskog života.
Svih dvanaest priča u Feniksu povezane su prisućem te mitske ptice, besmrtne čuvarice životne sile. Čita li ih se redom, različite priče skaču u vremenu, izmjenjujući se između drevne budućnosti te daleke proscaron;losti, stapajući se u sadascaron;njosti, gdje se likovi jedne priče reinkarniraju u drugoj. Postojećih dvanaest priča daju zajedno viscaron;e od tri tisuće stranica, a podnaslovi su im bdquo;Zoraldquo;, bdquo;Budućnostldquo;, bdquo;Yamatoldquo;, bdquo;Svemirldquo;, bdquo;Karmaldquo;, bdquo;Uskrsnućeldquo;, bdquo;Plascaron;t od perjaldquo;, bdquo;Nostalgijaldquo;, bdquo;Građanski ratldquo;, bdquo;Životldquo;, bdquo;Čudna bićaldquo; i bdquo;Sunceldquo;.