Amfilohije: Apostol Hristov
„Kakogod, mnogotrpeljivi lik svetopočivšeg Mitropolita bio paradok salan i teško pojmljiv, nije manje stvaran i djelotvoran ni njegov ljudski i viteški, crnogorski i srpski lik borca i mučenika, stradalnika i pobjedonosca. Treći milenijum već živimo jednom nogom u Starom, a drugom u Novom Hristovom Zavjetu.Manojlo II car Vizantijski, 26 dana je polemisao sa rektorom tada najvećeg Islamskog univerziteta, da bi ovaj islamski teolog zaključio kako je Hristov Zakon bolji od Mojsijevog, kao i od Muhamedovog, s tim što ga je nemoguće u praksi sprovesti u djelo. Na šta mu car Manojlo mudro odgovara da što je nemoguće ljudima moguće je Bogu i njegovim svetim sljedbenicima. Apostoli Petar i Pavle, Simeon Nemanja i Sava svesrpski, Vasilije Ostroški i Petar Cetinjski, Nikolaj Ohridski i Justin Ćelijski, sve uzori, prethodnici i učitelji njihovog sljedbenika i našeg svetonosca Amfilohija. Oni su uzrasli u visinu rasta Hristovoga, na radost i ponos roda njihovoga. Pokoljenja koja djela sude i što je čije daju svima, stoga će ih slaviti kroz vjekove, dok ih Preblagi Gospod radošću proslavlja svojim pre svijetlim čudesnim likom na radost i dobrobit svih ljudi dobre volje i Svete Vjere Hristove starostavne.Ostaje njegov svetopočivši apostolski i Lovćenski amanet, koji nije manje obavezujući od Kosovskog zavjeta, obnova Njegoševe kapele na Lovćenu – ako ga ne ispunimo i ne ostvarimo kao najveću i najsvetiju obavezu, ništa nam se posrećiti neće – ovo ne smijemo zaboraviti, ni s uma smetnuti sve dok ovu najveću želju našeg Đeda i svetopočivšeg Mitropolita ne ostvarimo, Božjom voljom i njegovom molitvom.“