Teško pobeđenima
Slavomir Nastasijević u svojim romanima verodostojno prikazuje neke od najvažnijih događaja i najvećih istorijskih ličnosti naeg srednjeg veka, pridružujući im čitav niz živopisnih likova, izmiljene karaktere koji se izvanredno uklapaju u istorijsko tkivo njegove romaneskne proze, čineći je uzbudljivom i nadasve živom.
Tako je i s romanomnbsp;Teko pobeđenima. Uz istorijske ličnosti Stefana i Vuka Lazarevića, Đurđa Brankovića i njegove sinove Grgura, Stefana i Lazara, Đurđevu ženu prokletu Jerinu, Tomu Kantakuzena, silne ugarske i turske velikodostojnike u ovom Nastasijevićevom romanu upoznajemo niz književnih likova, poput neustraivih vitezova Jagoa i Dragoa i nenadmanog ratnika sebra Aprila Sokolovića, koji se ne zaboravljaju.
Boreći se kao turski vazali protiv Tatara kod Angore, 1402. godine, Lazarevići i Brankovići se posle niza neobičnih događaja opet nađu na istoj strani. U drutvu koje se raspada, u kome su sve vrednosti poljuljane i zbačene, jedino za ta se zakrvljeni velikai i prestolonaslednici dosledno bore jesu vlast i moć. Bliski srodnici i rođena braća nalazila su se na suprotnim stranama, i jedino se sebičnim interesima mogu tumačiti čudni obrti i neočekivana saveznitvahellip;