Mada na prvi pogled izgleda da je opsada Skadra u 1912. i 1913. god. imala lokalan značaj u odnosu na ceo Prvi balkanski rat, ona je po sutini i uticaju svome vrlo važna i interesantna ne samo sa vojničke, već tako isto i sa međunarodne tačke gledita. Jer ona je bila izazvala veliku uzrujanost i uznemirenost, ne samo kod Srbije i Crne Gore, kao neposredno zainterssovane za sudbinu Skadra i Jadranskog primorja, već i kod svih evropskih velikih sila, poglavito kod Austrougarske i Italije, i umalo to nije izazvala Evropski rat.
U ovako kritičnoj političkoj situaciji, razumnim poputanjem s nae strane u pitanju naputanja Jadranskog primorja i Crne Gore u pitanju naputanja Skadra, evropski rat, koji je bio na pragu, bio je odložen.
Pri sastavljanju ove studije velike tekoće doprinela je ta okolnost, to za crnogorske operacije danas ne postoji ratni arhiv, iz koga bi se, kao iz autentičnog izvora, crpeo materijal za ovaj cilj. Stoga se moralo pribeći jednom drugom sredstvu, da se ipak dođe do cilja, a to je, da se od ličnosti, koje su u Crnoj Gori uopte, a u crnogorskim operacijama poglavito, bili na istaknutim i važnim položajima, koriste njihove ratne beleke i uspomene o događajima u kojima su oni igrali vrlo važne i najvažnije uloge, kako političke, tako i vojničke. Ovo je bio jedini izvor za ovaj cilj, i on je u potrebnoj meri i iskorićen.
U ovome smislu smatram za prijatnu dužnost, da od svoje strane izjavim veliku zahvalnost: divizijskom đeneralu Janku Vukotiću; brigadnom đeneralu Petru Martinoviću; biv. ministru inostranih dela Crne Gore Petru Plamencu; pukovniku u penziji Jovi Bećiru; intendantskom pukovniku Risti Ljumoviću; i dr Stevi Ognjenoviću lekaru.
Sva gore imenovana gospoda odazvala su se mojoj molbi i iz svojih ratnih zabeležaka i uspomena pružila mi dragocene podatke za sastav ovoga dela.
Za operacije nae vojske oko Skadra i na Jadraskom primorju iskorićena su autentična doumenata, dopunjena jo i mojim ratnim belekama i opažanjima kao načelnika đeneraltaba primorskog kora, koji sam lično učestvovao u zavrnim operacijama oko Skadra.
Sem ovoga smatram za vrlo prijatnu dužnost, da izjavim moju veliku zahvalnost g. Jovanu N. Tomiću akademiku, koji je se rado odazvao mojoj mobli i napisao za ovu studiju kratku istoriju Skadra.
1. maja 1926. god.
Beograd