Čovek je u ovim pričama deo sveta, ali je i sasvim sacirc;m, i ta neminovna dvojnost njegovog bitisanja ne nosi nužno međusobnu isključivost. U pripovednom svetu Natae Dimitrijević čovek je priroda, ali ga ona nekada nadrasta. On je drugi čovek u sebi samom, a taj ga dvojnik nekada prevazilazi. On je muzika, ceo ili samo po potrebi, i ta ga melodija nekada spasava. On je svet, iako tom svetu nekada uopte ne pripada, a nekada je stranac kojem su dobrodolicu poželeli različitost i nepoznatohellip;