Putopisna proza Jelene J. Dimitrijević odraz je težnji vremena u kojima je nastala. Kao fotografija iz davnih vremena, čije požutele rubove čini arhaična jezička patina, ova knjiga svedoči o običajima turskog sveta, a pre svega o – ženi. Sa blagonaklonošću koju samo žena može imati prema ženi, Jelena opisuje svet koji fascinira i intrigira, a koji je drugačiji od onog iz kojeg ona dolazi. Ona nema ambiciju da menja svet ili da sudi. Forma pisma joj omogućava da izvesti čitaoca o običajima, o pripremama za venčanje kojem je prisustvovala i gde je bila cenjena gošća jer su joj svoje odaje otvarale dostojanstvene hanume, supruge, žene i dame.Napisana sa željom da se približi drugačijem svetu, njena pisma odišu spontanošću i jednostavnošću. Sa iskrenim zanimanjem za položaj muslimanskih žena u strogo patrijarhalnom društvu, Jelenina zapažanja fasciniraju svojom suptilnošću.